A voli te voli srce moje odavde do neba.

Sto ti je? Ma nije mi nista,dobro sam.

27.07.2013.

"Hajde idi. obrisi joj suze i zagrli je snazno. Osjeti konacno njen zagrljaj i ljubav. Potrebno ti je to. ne lazi da nije. Volis ju kao i ona tebe.pobjedi taj ponos."

24.07.2013.

"Ne pitaj za svoju naivnu djevojčicu nikoga. Odavno više nije naivna, nije ni djevojčica. A nije ni tvoja."

Iznenadio si se, znam da jesi, promijenila sam se, a to si i vidio. Nisam više ona mila, draga i djetinjasta djevojčica. Ti si me promijenio, odrasla sam, sad sam djevojka koja zna šta želi, a želi te zaboraviti. Ili si lagao meni kad si mi govorio da me voliš ili sad lažeš njoj, ne znam koja ti je u mislima prije no što zaspiš. Ja barem mogu mirno zaspati jer znam da sam učinala sve što sam mogla, a ti si odustao, kasnije mi govorio da me još voliš, a onda pobjegao u zagrljaj njoj. Ma neka si, nije mi krivo, krivo mi je kad vas vidim na onom mjestu koje je nekad bilo naše, tamo gdje smo se smijali do suza, gdje si me uvijek zezao da sam mala jer sam morala stajati na ivičnjaku da te poljubim. Sad sav svoj trud ulažem u to da se promijenim, i da uspijem u životu, da postanem netko i nešta. Nadam se da ćemo se za 10-15 godina susretsi negdje u ovom našem gradu i da ćeš se sjetit kako smo se voljeli dok smo bili jako mladi, nadam se da ćeš za mene tada biti samo jedan prolaznik, i osoba koja ima mjesto u mojoj prošlosti. Ako tvoj osmjeh ne vara mislim da je zaista voliš, i drago mi je zbog toga, drago mi je da si našao osobu koja ti se doista sviđa i koja te voli. Možda ćeš s njom ostavariti sva ona obećanja koja si meni davao, možda će ona jednoga dana nositi tvoje prezime. Možda, tisuću možda je u mojoj glavi, a dala bi sve za jedan pošteni razgovor s tobom. Nadam se da Bog sve vidi, i da je vidio i sve moje suze koje sam proplakala zbog tebe, i kao što si i sam rekao, vratit će ti se to kad tad, ali nisam onaj tip osobe koji želi osvetu, ma ne želim, želim ti sreću, želim da i ja uspijem sve ono što smo mi imali zaboraviti baš kao što si i ti zaboravio. Hvala ti što si me naučio da ponekad moramo pasti da bismo dobili i moramo biti uništeni da bi opet voljeli, ipak oni sa slomljenim srcem najviše vole.

21.07.2013.

Go,just get out from my life.

Odlazi. Odlazi iz moga života. Zar već nisi napravio dovoljno štete? Ne mogu više, koliki gad trebaš biti da je odvodiš na sva ona mjesta na kojima smo mi bili? Stvarno pokazuješ kakav si zapravo, žao mi te je, ne znam kako sam mogla misliti da si drugačiji od drugih, kako sam te mogla zavoljeti? Kako sad da svom srcu, koje je i tako u komadićima, dokažem da te ne smije voljete? Kako da postanem ravnodušna, ma ne zanimaš me više, ali ipak zaboli me ponekad, zaboli me sve. Zaboli me to što si mi napravio, to što mi i dalje radiš. Eh da sam te barem još davno pokopala i zatvorila u onu kutiju s uspomenama i krenula dalje, sad bi mi bilo lakše. Moja luda i tvrdoglava glava se stalno nadala, nešto čekala, ma znala je da ova priča nije gotova, ali je. Sad znam da je. Znam da su sva ona sranja o pravim ljubavima lažna. Postoje jedino u knjigama, filmovima... Zna se koja vrsta priča počinje sa: Bilo jednom.. Ne, hvala, već izvesno vrijeme ne vjerujem u bajke. Ti mi ne trebaš. Ostavljam te tamo gdje sam odvano trebala.

21.07.2013.

So this is the end.

Povrijedio si me. Uništio si me. Ali nisi ti kriv. Ja sam. Dopustila sam da se poigravaš sa mnom, da me motaš oko malog prsta. Ja sam te zavoljela, a ti si mi vraćao prevarama i glumljenjem neke 'face'. Neka... Kad prođem kraj tebe vidjet ćeš me nasmijanu. Bio lažan ili pravi, osmijeh će mi biti na licu. A nisam baš sigurna hoćeš li ti moći proći kraj mene bez imalo grižnje savjesti... Zato uživaj, dragi moj, slamljaj srca i glumi 'facu'. Ali život će ti to jednog dana vratiti. Bojim se da će ti tada biti prekasno za kajanje. A ja sad okrećem novu stranicu. Tebe ću ostaviti tamo gdje ti je i mjesto, u uspomenama.

21.07.2013.

:)

Željela sam da ga zagrlim.Da obavijem ruke oko njega i da ga nikad ne ispuštam.Željela sam da mu šapnem da ga volim.Željela sam da mu kazem da mi fali i da mi je teško.Htjela sam da se razderem da vristim.U meni se sve borilo,lomilo,kidalo.Željela sam da mu kažem da mu opraštam sve.I da me boli uvo da svaku suzu,za svaku neprospavanu noć i svako uzaludno mucno razmišljanje.O tako sam željela.Al ipak,i ovaj put sam prosla pored njega,uz jedno jedva čujno "ćao" i nastavila dalje.Natjerala sam sebe na jedan osmjeh.Čisto da preživim dan. :-))

20.07.2013.

:(

Razočaraju te ljudi za koje si mislio da nikada neće. Povrijede te i ostane ta praznina. Sjetiš se svega, svega što ste prošli. Kad razmišljaš unazad shvatiš da si bio jedina osoba koja je bila tu, koja se trudila, jedina osoba kojoj je stvarno bilo stalo. Prošli ste kroz tugu, osmijeh, sve… A sada? Sada je sve drugačije, sada je sve gotovo, nema, ne postoji. Ostaju samo uspomene na nešto što ti je previše značilo. Nisu loša vremena, loši su ljudi. Osobe kojima je zaista stalo do tebe neće te iznevjeriti, nikada. Biće tu bez obzira na sve, shvatiće. Takvih je danas prijatelju malo, jako malo. Jedan savjet: ako nađeš osobu savršenog osmijeha koji za sobom nosi veliku tugu u očima, ne puštaj je, jer tužni osmjesi kriju najveće tajne, a ujedno bili su toliko puta povrijeđeni da im treba samo osoba koja će biti tu, uvijek. Znate ono zauvijek…

19.07.2013.

Javljam da ti kazem da je sve okej,stigla sam i znaj da jako tesko mi je.Volim te i budi sretan zauvjek,budi jak pozdravi sve,cuvaj se.Mislit cu na tebe svaku noc i dan.Spavat cu sa medom,da ne ostanem sama.Sudbina je prokleta sto razdvoji nas.Sto zajedno smo prosli,sto bas sve.Mnogo te volim,jos vise te zelim.Fali mi samo tvoj zagrljaj.Pisem i placem,bar da te opet nadem.Da sam samo tvoja,samo tvoja,samoo tvojaa.Hvala ti za sve dane provedene,mnogo mi je bil ljepo kraj tebe.Sta god ta ti treba samo pozovi me.Sa tobom mastala sam snove najljepse.Mislit cu na tebe svaku noc i dan.Spavat cu sa medom da ne ostanem sama.Sudbina je prokleta sto razdvoji nas.Sto zajedno smo prosli,sto bas sve.Mnogo te volim,jos vise te zelim.Fali mi jako tvoj zagrljaj.Pisem i placem,bar da te opet nadem.Da sam samo tvoja,samo tvoja,samo tvoja..Mnogo te volim,jos vise te zelim.Fali mi samo tvoj zagrljaj.Pisem i placem,bar da te opet nadem.Da sam samo tvoja,samo tvoja,samo tvoja.

18.07.2013.

Plaši me činjenica da je toliko vremena prošlo, ali ja se svejedno slomim zbog tebe.

'' Valjda si mi počeo nedostajati. Valjda sam čula neku našu staru pjesmu, valjda su te uspomene vratile nazad. A toliko vremena sam te zaboravljala i pamtila. Puštala te i vraćala ti se. Počinjala ispočetka, vraćala se na staro. Učila da te zaboravim i budila uspomene. Toliko puta prihvatila da nam nije bilo suđeno, a opet, za jedan više put pustila da ti se opet nadam. ''

18.07.2013.

:(

Opet ista budala, opet one vrele suze. Osecam neku hladnocu unutar sebe, to je bol, zar ne? To je samoca? Otisao si, drugu si zagrlio. Osjecam da ti ona postaje sve sto sam ti ja bila. Osjecam da se tvoja sjecanja gube, nestaju duboko u nepoznatom pravcu. Nase slike u tvom srcu blijede, a u mom imaju sve jace i jace staklo, koje ne moze lako puci, koje ne dozvoljava da se slike i sjecanja izgube, nestanu . Koracam ulicama, koracam sama, okrenem se oko sebe, nigdje nema nikoga. Prazno je. Po negde se cuje djeciji krik i smijeh. Djecija igra na snijegu. Po negdje ugledam zaljubljena lica,vidim tebe i sebe, ali ne, nismo to ti i ja. Neko drugi je zamjenio nasu ljubav, uzeo je za sebe. Koracam sama, zbunjena, povrijeđena, tuzna, unistena. Pokusavam da cujem tvoj glas kako me doziva, ali jednio sto uspjevam da cujem je onaj snijeg koji skripi pod nogama. Pokusavam da te pronađem pogledom. Vidim te, konacno te vidim, konacno cujem tvoj glas. Trcim ka tebi, osmijeh se stvara na licu, ali odjednom tvoj lik nestaje. Cujem tvoj glas ali te ne vidim, ne mogu da te pronađem. U cudu sam, ne shvacam sta se dogodilo. O da, cujem te u svom srcu, u svojoj glavi, dusi, svuda u meni si. Ipak, nisi stvarno tu, zapravo otisao si, drugu zagrlio. Suze, ovog puta ledene, spustaju se niz moje lice, kao vodopadi. Uzimam tablete, drizim ih u rukama i koracam dalje. Hodam, svi me gledaju cudno, svi mi govore nesto, ali ja ih ne cujem od tvojih rijeci, ne vidim ih najbolje od tvog lika. Odlazim do nase klupice, uzimam papir i olovku, pocinjem da pisem. Suze mi kvase papir. Snijeg koji je ispod mojih nogu, pretvara se u more suza. Gubim kontrolu, smijem se i placem, razmisljam o nama. Gdje god da se okrenem, gdje god da ode moj pogled opet vidim isto, samo one nase slike, jezim se. Zatvaram oci, cujem kako me dozivas, pocinjem da vristim. Osjecam da ludim, ne mogu izdrzati vise tu bol, tu hladnocu, tu jezivu samocu. Gledam u tablete, ali nemam alkohol. Jurim, trazim, samo da vec jednom zavrsim. Trcim kroz svoj kraj, prijatelji me zaustavljaju, govore mi nesto, ne cujem ih. Oni placu, citam im sa usana, mole me, preklinju da se smirim. Vucu me sebi u zagrljaj, guram ih od sebe, sva uplakana, sva slomljena i unistena. Vidim, vidim đavole koji me zovu k' sebi.

17.07.2013.

.

I eto,još jedna večer bez tebe. Još jedna večer proklete samoće. I ovu će večer ove moje oči suze liti u potocima. Zbog tebe. Zbog one proklete ljubavi koju prema tebi osjećam. Zbog ovog još prokletijeg ponosa koji ne želim pogaziti. Ponosa koji niti jedno od nas ne želi pogaziti. Znam,falim ti ja isto koliko i ti meni. Fali ti ona naša ljubav. Svaku večer slušam onu našu pjesmu. Ona na koju smo se prvi,ali i posljednji put zagrlili,poljubili. Onu prokletu pjesmu koja nas je spojila i razdvojila. Ne mili,i dalje ti se neću javiti. I dalje ćeš iščekivati poruku kao i ja tvoju. I onaj poziv. Eto mili,opet plačem zbog tebe,bez tebe.

16.07.2013.

Jos ga volis?

Sta zelim? Hoces iskren odgovor? Ne znam! Ne znam sta zelim. Ne znam da li ga volim ili ne, ne znam da li ga uopce trebam voljeti. Ne znam da li zelim da se vratimo na staro. Ne znam da li mogu oprostiti to sto je napravio, jer zaboraviti ne mogu. Ali uvijek kad se sjetim kako mi je bilo dobro , zaboli me i suza pocne da se kotrlja niz obraz. Da li to znaci da ga volim ili je to samo sjecanje? Samo zelim da bol prestane. Da, boli. Boli kada god pomislim na njega. Bio je dobar prema meni. Cak i predobar. U njemu sam vidjela samo najbolje. Vidjela sam svog vlastitog anđela cuvara. Vidjela sam savrsen karakter i osobu koja ne zna da mrzi. Znala sam da tu nesto ne valja. Bilo je predobro da bi bilo stvarno. Cinio se kao princ iz neke bajke. I sada sam shvatila… Samo se cinio.

09.07.2013.

Rekao je da me voli,a otisao je..

09.07.2013.

Žena si. Možeš sve ;*

A noćas.. Noćas sam na dnu. Gledam zvijezde, šapućem im i plačem. Noćas sam vidjela zvijezdu padalicu. I poželjela sam želju. Tiho, da ne čuje niko. Poželjela sam želju koja se, znam, nikada neće ispuniti. Jer moje želje se ne ispunjavaju, nikada. Moji snovi se ne ostvaruju. Oni samo stare, zajedno sa mnom. A ja? Ja nisam ni svjesna kako vrijeme brzo prolazi. Kako život brzo prolazi. Stojim i gledam. Kao da je to tuđi život. Kao da je to tuđe vrijeme. I glup je osjećaj. Znati da su ti godine samo prošle.. Tek tako. Prošle su pored tebe bez da si učinio nešto vrijedno. I nije ti ostalo apsolutno ništa čime se ponosiš. Nijedan detalj, nijedna sitnica. Jednog jutra, poslije neprespavane noći, nas dvije smo sjedile na klupi u kraju.. I ona mi je pričala. Kako će mi jednom biti teško zbog vremena koje sam provela čekajući nešto, a svjesna da to nikada neću dobiti. Kako ću žaliti za sekundama, osmijesima, suzama. Kako ću žaliti jer sam se plašila, a trebala sam živjeti. Bojim se da je to nekada sada. Da je došlo.. Bojim se da se noćas više nego ikad kajem zbog svega što (ni)sam uradila da bude bolje. I nisam ponosna. Ne misli da ponosna sam na to što nisam anđeo. Svjesna sam svojih nedostataka. Svjesna sam činjenice da se ništa ne može desititi ako ti to ne želiš, ako se ti ne potrudiš za to.Noćas mi samo trebaju nečije ruke oko struka, i ona fraza da će biti bolje.Kad bih samo imala nekog. Ali nemam. I noćas se teže nego ikad prije nosim s tim.

08.07.2013.

Ništa ne boli tako kao prošla sreća.

I ako me ikada budu pitali šta je najvrijednije što sam imala u životu, znam šta ću da im odgovorim. To nisu parfemi, nisu dijamanti, ni zlato. Najvrijednije što sam imala su bile jedne smeđe oči, jedne tople ruke i jedan zagrljaj u koji sam se savršeno uklapala.

08.07.2013.

A.

Pitali su me kako znam da ga volim. Jednostavno je. Kada je u mojoj blizini u meni se nešto pokrene. Srce mi lupa svaki put kad je tu. Svaki njegov dodir i zagrljaj u meni izazovu nešto neopisivo. Njegov glas. Njegov glas je taj koji me smiruje. Njegov glas je drukčiji od ostalih. On je poseban. On je ono što ostali nisu. :)

08.07.2013.

Da idem opisivati koliko ga volim, ne bih mogla. To se ne može opisati. Mogu pokazati, možda. Gledajte mi osmijeh kad sam s njim.Gledajte mi oči kad mi kaže da me voli.

Koliko sam samo puta rekla: ''Boli me ku*ac za njega više i smijala se, ali niko nije primjetio da sam sjebana do kraja, i da to samo govorim, jer ne mogu prihvatiti činjenicu da me ne voli.

08.07.2013.

A.

Sta mi je? - On mi je, eto šta mi je..Ne znate vi kako mene boli moj lažni osmijeh, njegovo odbijanje, lazi. A sve to trpim zato sto ga volim. Ne krivite me sto sam uništila svoj život da bi njegov bio bolji. Ne trudite se, ne razumijete me . Samo ja znam kako prolaze moje noći, zna moj jastuk koliko je suza palo na njega. Pamtim ja još uvijek sve trenutke provedene s njim. Pamtim dan kad sam se upoznala s njim. Pamtim onaj prvi zagljaj *-*,pamtim ono kad mi je pjevao na telefonu,pamtim kad mi napise da me voli:3 I znam, znam da je on to već odavno zaboravio ali ja nisam niti ću. Ne sudite mi sto ga volim. Pamtim sve one njegove poruke,pamtim iako znam da je sve laz. I znam da sam trebala biti ravnodušna prema njemu, znam da bi tada bio drugačiji prema meni. Probala sam ali ne ide. Ne mogu ove ruke da grle drugog. Boli me, itekako kada mi prica o drugoj, govori joj iste lazi kao i meni, znam i ona će se osjećati kao ja. Ali žensko ko žensko nada se, vjeruje u ljubav. Jer srce kuca i kada slomljeno je.I stalno se pitam , zašto bas on? Zašto on da me tako povrijedi. A dala sam mu svaki dio sebe , svoje vrijeme, srce. Niko ne zna kako zaboli kada se sjetim da on mene ne voli. A ponos, odavno sam ja svoj ponos izgubila zbog njega. Zašto su mu sve druge važnije od mene. Ne znate vi kako meni znaci i ona jedna njegova najobičnija laž.. Svi mi govorite da ga pustim i zaboravim, kako nije vrijedan ni mene ni mojih suza. Znam ja sve to ali ne mogu, nikada neću zaboraviti njega i te smeđe oči. Ako ništa barem smo pod istim nebom i večeras i zauvijek. I kako ti je sada,jesi li sretan?Kakav je to osjećaj kada nekoga povrijedis sa namjerom?A voljela sam te,Bog zna da jesam,i previse. Zavoljela sam te mada to nisam zeljela. I jos te volim. A ti? Ti si se ponasao kao da ti nije stalo,i sada se tako ponašaš prema meni. A stalo ti je do mene,bar se tako nadam. Bar zelim da tako bude. Zelim da ti budem vazna. Ali to su samo moje zelje.Ja znam da ti mene ne volis,ali kako da sebi priznam to? Kako kada u tebi vidim cijeli svijet?Kako kada sam spremna uciniti sve za tebe? Mah.. Znas.. Ja sam dovoljno patila za tobom a ti nikada nisi ni suzu pustio za mnom. I opet svejedno pisem za njega s nadom da ce ovo procitati koja glupaca zar ne,ali jbga. To sam ja..

08.07.2013.

:(

Budalo, zašto to radiš? Zašto mi lomiš srce na svaki komadić? Muško jesi , ali kreten nisi, nikad nisi to bio, da bi to sad ispao. U mojim očima polako toneš, ali i to boli čovječe. Možda se nekad osvrneš i priznaš sebi da sam ja jedina bila spremna da te čekam, čekam dugo vremena. Samim onim 'čekat ću te' znao si biti zadovoljan, ali to je bilo iskreno. Niikad više i neće bit tako, čekat ću,ali uzalud, mislim da je tako, ali nema veze, valjda i moje srce nekad odustane .Valjda i neko mene razveseli , tako da suze u mojim očima nikad ne zablistaju .Bio si daleko, ali veoma blizu, i sad si, ali više to boli, jer te nemam.i Mislim da se više i ne vraćaš meni. Boli to , boli srećo.

07.07.2013.

Hajde, povedi me negdje, daleko odavde. Tamo gdje stanuje zaborav.

Nekako iz dana u dan sve oko mene gubi smisao. Postajem imuna na sreću. Odvikne se čovjek vremenom. A ko bi mi i zamjerio. Prošli su mjeseci od kad sam se zadnji put smijala, onako iskreno. Ma taj osmijeh na licu i ne znači puno. Samo je maska svemu onom što se unutra nalazi. Smijati se je jedno, biti sretan - nešto sasvim drugo. Ima dana kad iz sveg srca poželim da mogu plakati. Da bar tako izbacim sve iz sebe. No, ni suza više nemam. Baš sad kad su mi prijeko potrebne. I pitam se, Bože, ima li za čovjeka išta bolnije nego kad izgubi nešto svoje? Kakva je ovo, Bože, praznina u grudima? Kao da nam čupaju srce, komadić po komadić. Zašto je, Bože najteže čuvati ono najdrže? Zašto se baš to najlakše gubi? Lome me ova pitanja, iz dana u dan. Bez ijednog jedinog odgovora. I ko da mi sad kaže, kako se pobjeđuje ova bol? Čime se liječi? Nešto se bojim da ovdje nikakav doktor nebi moglao pomoći. Kažu da ovakvu vrstu bola liječi samo onaj tko ju je zadao..

07.07.2013.

Svako od nas sanja, a nebo određuje put.

I ne dozvoli da te neko slatko sjećanje ili neka pjesma vrati korak nazad. Kad jednom odlučiš prekrižiti prošlost, bolje je ne vraćati se ponovo tamo. Koja je svrha čitanja stranica knjige koje si već jednom pročitao? Nije bilo suđeno. Vrijeme je da svima dokažeš svoj karakter, a prije svega sebi. Ma neka boli, ali nemoj odustati. I pusti nekad suza krene. Nek' sapere sve ono što je ostalo od juče, nek' obriše te davno pisane priče, sve do posljednjeg slova. A ti pripremi novo pero za pisanje. Sjeti se, Bog nam nikad ne uzima nešto, a da ga ne zamjeni nečim boljim. Nikad nemožeš znati šta su ti zvijezde ovaj put pripremile.

07.07.2013.

Ona je jedna, jednom se rada i nikad ne zaboravlja:)

07.07.2013.

;)

"A zensko k'o zensko. Najmanji je problem srecu odglumiti, gluma joj bar dobro ide. Al' ne pitajte je kako se zbilja osjeca i taj odgovor ce vam odglumiti. I da je na dnu dna, njena glava ce biti uzdignuta, osmijeh od uha do uha razvucen, a uz malo sminke i tragove suza pokrit ce. Jer zensko k'o zensko, rodjeno je da izdrzi sve."

07.07.2013.

7.7:) Sretan rodendan,mala moja:)

Najdraza moja, ovaj post posvecujem tebi. Mojoj maloj koju puno volim. Svaki dan zahvaljujem Bogu sto mi te posalo na Zemlju, sto mi je darovao mog malog zemaljskog Andela cuvara koji je uvijek uz mene. Nikad necu zaboravit dan kad sam te upoznala, kad sam upoznalu jednu od najboljih osoba na svijetu. Nikad necu zaboravit nas prvi susret, prvi pogled, prvu rijec. I kad bih htjela ne bih mogla zaboravit, srce mi ne bi dalo. Toliko puta si bila uz mene kad nitko nije mogao, toliko puta si me nasmijala kad nitko nije mogao, toliko puta mi je zagrljaj jedne od mojih najboljih prijateljica znacio vise nego ista. Hvala ti na svemu, hvala ti za sve nase trenutke, svaku minutu provedenu s tobom. Obecaj da me nikad neces zaboravit, samo mi to obecaj.Ja tebe necu.Ti nisi samo moja najbolja prijateljica, već i moja sestra. Ti si ušla u moj život kada mi je bila potrebna podrška, a nikoga nije bilo. Ti si uvijek tu za mene i ja to dobro znam. Ti si netko ko je samnom plakao, iako nije morala, smijala si se, iako ti nista nije bilo smjesno. Ti nikada nisi ljubomorna niti sebična, već ti je drago zbog mene i mojih uspjeha. Ti si svaki moj potez koji sam ikada napravila u životu. Želim ti se zahvaliti za sve tajne koje je cuvala da me ne bi povrijedila.Ti si jedina osoba koja zna sve o meni. Volim ju najviše i ne želim je nikada izgubiti jer mislim da ne bih izdržala bez nje. Da, imas isto mnogo mana bas kao i ja. Meni to ne smeta jer nitko nije savršen i mislim da bi bilo glupo uništiti prijateljstvo zbog neke male pogreške. Uz tebe sam doživjela mnogo uspona i padova i da, ponekad imamo probleme, ali se nikada ne mrzimo. Jos jednom sretan rodendaaan,srecice,zelim ti sve najbolje:) LYMTE:)<3

07.07.2013.

ehh.

Prišao mi je čovijek na ulici i pitao me: Poznaješ li ovog dečka? Zaćuđeno gledajući u nepoznatog mladića, kada sam vidjela fotografiju izustila sam: -Ja ne, ponos mi ne dopušta , ali moje srca da. -Jesi li ga voljela? - Voljela ? Mala je to riječ za ono što sam ja osijećala prema njemu... -Da li je on volio tebe ? ...Nastavio je sa pitanjima.... - Pa u nekim trenutcima mi se činilo kao da je , ali s njim nikad neznate,nikad mi nije pokazivao svoje osjećaje i zato sam uvijek toliko žudila za njim, baš zato , jer je bio tako nedodirljiv. -Voli li on sada ? -Voli.... i sretan je ,a to je najvažnije. -Što se dogodilo s vama ? - Duga je to priča, a i ponos ne dopušta da slomim ovo malo srce pričom i uspomenama... - Hoćeš li ga ikada moći zaboraviti ? Početi ga mrziti nakon nekog vremena , zbog onog što ti je učinio? -Zaboraviti ga? ne... njegovo lice pamtit ću zauvijek...Mrziti ga ne mogu,ali znate, sada smo prijatelji i to stvarno dobri, ne mogu se ljutit na budućnost zbog prošlosti,zar ne ? -Hoćete li ga ikada prestati voljeti? -Prestala sam ga odavno voljeti,sada je sretan s drugom, i to je u redu...Puno sam plakala za njime znate, ali njega to nije boljelo. Možda mu njegova sadašnja djevojka bude bolja, pruži mu ono što ja nisam mogla, i nije mi ni zbog čega žao, jer neki ljudi jednostavno nisu jedno za drugo, očito nismo bili ni on i ja, nikada nismo dobili priliku... Nepoznati čovijek zahvalio mi je i otišao... -Prijatelju, jesi li je sreo?Pitao je ?Voli li me ona još? - Preboljela te,rekla je da te ne voli,da je u redu jer ti voliš drugu, ali čini se da si je jako povrijedio...Ali znaš, mislim da onaj njen sjaj iz očiju kad netko spomene tvoje ime ili te ona ugleda,nikada neće nestati....

06.07.2013.

!!!!!!!!!!!!

Zbog cega dode do toga da se osjecaš prazno. Kada se osjecaš kao da nikada nisi bio povrijeden. Kao da ne postoji prošlost. Kada ne postoji ništa što te povrijedilo. Kada nema nicega za cim patiš i žališ. Kada ne postoji jucer. Sve je tako lako izbrisano. Tih par minuta, ponekad par sati. Što bi da je sve lako izbrisati? Sve loše zaboraviti? Kakve bi osobe tada bile? Zar bi bili bolji? Veseliji? Zar bi nas to stvarno uspjelo promjeniti? Što bi mi sa svim tim sretnim trenutcima? Zar bi nas to zadovoljilo? Tražili bi još. Sigurna sam. Ne tražim odgovore na ova pitanja. Samo razmišljam kako bi tada bilo. Znam da je to nemoguce. Ali bih voljela. Jer nije lako nositi se sa svim lošim situacijama iz prošlosti. Nije lako niti malo. Pokazivati svakog dana lažni osmijeh. Pretvarati se da svih slušaš, a nikome ne možeš reci kako se osjecaš. Niti naslutiti da nisi dobro. Da ti treba iskreni zagrljaj. Da ti treba rijec utjehe unatoc tome što znaš da se neke stvari nikada nece promjeniti. Imati mnogo prijatelja, a u stvari biti sam. Dosadi. Ali znate li kako je to? Možda ste se osjecali kao ja, ali ste našli drugu polovicu i sada ste potpune osoba. Niste zaboravili kako ste se osjecali. Nikada ni necete. To se ne može zaboraviti. Zaboravio je samo onaj tko te najviše tješio da ce biti bolje. Ali ste ipak dobili što ste tražili.  Imate nekoga tko vas voli. Koga volite. Što je sa nama koji još nisu našli svoju drugu polovicu da ih potpuni? Što ako ih nikada nece pronaci? Što ako ceš, necu reci zauvijek, zauvijek je precjenjeno.. Što ako ceš dugo morati trpiti nas mrzovoljne, depresivne, nesretne i obicne ljude? Obicne smrtnike. Mislite da ste spremni trpiti neciju nesrecu unatoc svojoj sreci? Spremni ste zbog njega ili nje odbaciti sve i svih. Tvoja polovica. Ako je tako, zašto to ne napraviš odmah da manje boli nego da odugovlaciš u nedogled smatrajuci se kako možeš povezati kraj s krajem. Jeli ikada razmišljaš o takvim ljudima. Primjecuješ li ih uopce? Znaš da sam to još uvijek ja iako ste napustili taj prokleti krug nesretnih? Primjecuješ li svoju najbolju prijateljicu, obicnu osobu, poznanika iz školskih hodnika, susjede, obitelj i inace ljude oko sebe? Ne želim cuti odgovor na ovo. Samo razmišljam dok pišem. Znaš da se tako osjecam lakše. To uvijek radim. Neki su znali i prije. Sada je drugacije. Posve drugacije. Ja ne mogu. Svi odlaze. Prestala sam se truditi jer sam shvatila da svi nalaze svoje polovice, da je to nešto što mora tako biti. Neki dobre, neki loše polovice. Neki ih nece pronaci. Neki ih 'pak nisu trebali tražiti samo je došlo, dok drugi možda nemaju srece sa traženjem nepoznatog. A toliko poznatog, zar ne? Kao da se znate cijeli život. To se zove sudbina? Zdravo sudbino, ja sam crna ovca koja se izgubila u stadu, drago mi je. Mrzim te. Mrzim sve koji su me uspjeli uništiti i dovesti do ludila. Došla sam do toga da više ne osjecam, da ne patim za jedinom osobom koja je probudila u meni svaku tockicu života, koja je ušla duboko u mene i pretvorila me ovo.Veliki poraz priznajem. Spremna sam zaboraviti njega, sve što je ucinio i osvecivati se svakoj potpuno nedužnoj osobi. Auc. Baš zlocesto. Pitam se, a i ti koji citaš ovo odakle dolaze ove rijeci? Ne može od nekoga tko ima dušu, srce ili drugu polovicu. Može možda biti netko kome je srce na rupice, na velike komade ili potpuno iscrpljeno. Mislim da može. Mislim da ce biti lakše ovako. Mislila sam takoder da ce biti lako kada imaš puno prijatelja, ali nije bilo lakše! Mislila sam ako budem dobra osoba da ce biti lakše, ali nije bilo! Mislila sam ako sve poslušam, ako djelim savjete kao bombone, ako zagrlim nekog tko je tužan, ili se smijem s nekim tko je sretan da ce biti lakše, ali ni tada nije bilo lakše. Pa sam krenula obrnuto. Pocela sam puštati ljude da rade kako hoce, svi su otišli, što donosi zakljucak da to nije bilo pametno. Plus zakljucak da što god, kako god napravim nece biti lakše. Nema lakšeg puta, ludo! Ta je recenica moja nova himna. Baš sam se raspisala. Ima li uopce smisla dalje pisati kada se nitkome neda citati, ludo. Nema. Ništa nema smisla, ali i dalje radimo. I ja cu. Puno je misli veceras u mojoj glavi, koje cu izbaciti iz sebe. Meni ne trebaju, ni tebi, ni njima. Nikome. Nikoga nije briga. Baš sam mudra. Filozofiram. Cesto to radim, skoro uvijek. Mislim da je filozofija ipak teška rijec, ali bogme i znanost za obicnog smrtnika poput mene, tako da cu reci da serem. To ce svi razumjeti.Ovo je samo jedan mali djelic zbog cega imam osjecaj praznine. Imam moc sve izbrisati na neko vrijeme. To me spasi. Divno je ne osjecati ništa. Prekrasno je biti opušten. Smijati se. Ne biti povrijeden. Divno je kada ne trebaš druge da te upotpune, jer si prazan. Nikome se nece dati toliko vremena trošiti, ludo. Baš je odlicno osjecati se ovako. Nemoj me tješiti ako procitaš ovo. Nemoj govoriti kako sam glupaca s ovakvim razmišljanjem. Nemoj me žaliti i pretvarati se kako ti je stalo. Bolja sam glumica od tebe, i njega, i bilo koga deset puta. Znaš zašto? To se dogodi kada se nakon dugo vremena trudiš biti što jesi, a kada te odbace. Onda budeš ono što si govorio da nikada ne želiš biti, što si najviše mrzio, ono što si prezirao!!! Zato nemoj glumiti . Ne možeš me povrijediti. Ne možeš mi pomoci. Niti me usreciti. Pogotovo me ne možeš prevariti, vec sam dobila Oskara.

06.07.2013.

' Jer nikad više vratit se nece, nikad vise.. '

Ne znam kako da ovo pocnem. Mozda ne znam ni sta ti hocu reci, poslije svega sto se desilo.. Mozda ne znam ni da li bi trebalo nesto reci, ili da jednostavno ostavim sve ovo ovako kako je.. A nije dobro. Trenutno sam sasvim zbunjena. Jedino sto znam sad je to da mi uzasno nedostajes. Ne, ne bi ovoliko boljelo da je samo navika. Sada tek shvacam da tu ima neceg puno jaceg.. Puno. Bar sa moje strane. I uvijek je bilo, iako ja to mozda nisam htjela priznati. Zar uvijek meni mora da se desi to da shvatim koliko nekog volim tek kad ga izgubim, onako, zauvijek? Ali bitno je da se ja sjecam svega. Svake sekunde provedene sa tobom, svake recenice koju si mi rekao. Znam da sam nekad izgledala hladno i neizainteresovano, ali svake sekunde si samo ti bio u mojim mislima.Ali ja jednostavno nisam imala dobar primjer prije tebe, nisam znala kako treba voljeti nekoga. I ja mozda ne znam da sve sto mislim kazem na neki lijep nacin, ponekad previse grubo, ironicno ili kako vec, nikad nisam zeljela reci ili napraviti bilo sta sto bi tebe povrijedilo. Znas kako kazu, sto ne zelis sebi, ne cini drugima. Uvijek sam htjela samo najbolje za tebe. Da budes sretan. Sad kad znamo oboje da to sa mnom ne mozes biti, zelim ti svu srecu sa njom. I ne, ovo nije jedan od pateticnih pokusaja da te natjeram da se vratis. Mozda je tebi ovo sve bila igra, meni nije. Mozda ti nista nije znacilo, meni je to sve na svijetu sto imam. Sve mi je to sjecanje na tebe. Sve sto mi je ostalo. Ne postoji nista na svijetu sto bih u ovom trenutku zeljela vise od tebe. Ali to je zivot, bas ono sto najvise zelis nikad neces imati. Bar je kod mene bilo uvijek tako. I vise ne znam ni sta reci.Osim da ti zelim srecu. I sve ono sto si ti uvijek zeljela. Nek bar jedno od nas dvoje bude sretno. Ja znam da ti ovo nikad neces ni procitati i da ti vise nije stalo, ali ja se ipak nadam. Nadam se da ces shvatiti da cu ja uvijek biti osoba koja ce biti tu za tebe i koja te voli najvise. To je jedino sto bih voljela da mozes znati. Ali ne mozes, jer ja nemam hrabrosti da ti ovo posaljem, i prekinem ovu šutnju, dok jos mogu. I oboje znamo da ja nikad necu imati hrabrosti da se okrenem, pogledam iza sebe i kazem ti koliko mi je to znacilo. Jednostavno sam takva. Al’ ti barem znas me.. Ali sad vise rijeci ne znace nista poslije svega sto se desilo.. Krivi smo oboje, ali ni to vise nije bitno.. Samo nisam zeljela da izgubim tebe, a bas se to desilo i morat cu pokusati da sve zaboravim sto nije nimalo lako.. Ipak sam ja najvise izgubila i najvise dobila.. Ja sam tebi bila samo jedna u nizu, a ti meni jedan jedini. Ja sam pored tebe naucila sta je ljubav, ali sam i izgubila puno zato sto ti nisi naucio isto. Mozda sada hoces, sa nekom drugom. Onom koja ti je znacila vise od mene, ona koju si ti izabrao.I ne, ja nemam vise nista za reci.

06.07.2013.

A mili moj, ovo je, tuga k'o i svaka druga.

Dugo sve krijem u sebi. Ne mogu se više nikome povjeriti. Samo ja i moje srce znamo šta krijemo. I to niko nikada više ne smije da vidi, ni ti ni ostali. Tako je najbolje. Bolje je biti hladan i praviti se da je sve u redu. Ljudi ne znaju cijeniti nikad ono što imaju, nikad se ne ponašaju prema tebi onako kako si zaslužio. Ali neka, ne brini se. Ja bit cu dobro, ali i ti ceš dobiti od mene sve što sam ja od tebe dobijala ova zadnja 3 mjeseca. Jedno veliko ništa! Sve po zaslugama. Sad je sve gotovo, zaista. Ne brini se, ja znam da trebam otici, pa cu to i uciniti. Samo cu tako otici, ne trebam ti ja. Vjeruj mi, ne trebam ja nikome. Još jednom ja prešutit cu sve, sve cu zadržati u sebi. Ali srce, izdrži molim te, nemoj me sad izdati. Ne sad. Sada budi jako kao nekada davno ..

05.07.2013.

Ima li gde da se kupi sreća večeras? Naravno, ideš pravo i kad prođeš prvu i drugu kafanu, pa tamo levo od treće produžiš u četvrtu. Tu.

A voli te voli srce moje odavde do neba.
<< 07/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031